Kadrija Fetva
Dolje navedeni citati dio su fetve dr.. Muhameda Tahir-ul-Kadrija "Fetva o bombašima samoubojicama i terorizmu" iz maja 2010. godine.
On je studirao islamske znanosti na Pendžab Sveučilištu u Pakistanu i diplomirao je pravo što ga čini kvalificiranim da govori o vjerskom pravu.
Opsežnost i širina ove fetve za cilj imaju da odstrane svaku sumnju i dati odgovor na svako pitanje kako bi se odstranila mogućnost bilo kakvog opravdanja za samoubilačke napade koje izvršitelji ili njihove pristalice mogu ponuditi. Zaista, dr.. Tahir-ul-Kadri poduzima taj suštinski korak naprijed i kategorički tvrdi da ne samo da islam osuđuje bombaška samoubojstva i napade protiv civilnih ciljeva, nego izvršitelji takvih činova potpuno istupaju iz okrilja islama, drugim riječima, oni time postaju nevjernici. Osim toga, ovaj rad, što je bez presedana u novijoj islamskoj nauci, predočava pismene, historijske i klasične znanstvene reference naglašavajući obveze vlada islamskih zemalja da odlučno počnu raditi na iskorjenjivanju elemenata terorizma iz društva.
"Opsežnom analizom znakova, vjerovanja i ideologija havaridžija pomoću kur'anskih ajeta, Poslanikovog savs suneta i stručnih mišljenja pravnika, ustanovili smo da su teroristi havaridžije modernog doba. "
"Mi niti tražimo zadovoljstvo bilo koje vlade, niti počast ili zahvalu od bilo koje međunarodne sile ili organizacije. Kao i uvijek, poduzeli smo inicijativu da izvršimo ovaj zadatak kao dio naše vjerske dužnosti. "
"Ovih dana, teroristi, u uzaludnom pokušaju da nametnu svoje vlastite ideje i vjerovanja i da eliminiraju svoje protivnike s lica zemlje, ubijajući nevine ljude bez milosti i nasumice bilo gdje, u džamijama, na pijacama, u vladinim uredima i na drugim javnim mjestima zapravo očituju jasno nevjerovanje. Upozoreni su da ih čeka ponižavajuće mučenje na ovom kao i na onom svijetu. Terorizam u samoj svojoj suštini je čin koji simbolizira nevjerovanje i odbijanje onog za što se islam zalaže. Kad se tome doda i islamom zabranjeni čin samoubojstva, njegova ozbiljnost i težina postaju još veći. "
"Može biti da je istina da među fundamentalnim, lokalnim, nacionalnim i internacionalnim faktorima terorizam na globalnoj razini uključuje: nepravde koje se trenutno vrše nad muslimanima u određenim stvarima, očigledno dvostruki standardi koje postavljaju glavne velesile i njihov vremenski neodređeni i dugotrajni vojni angažman u velikom broju zemalja pod izgovorom eliminiranja terorizma. Ali pribjegavanje terorista nasilnom i nasumičnom ubijanju postalo je rutinski posao, poduzimanje samoubilačkog bombaškog napada protiv nedužnih i mirnih ljudi, eksplozije bombi u džamijama, turbetima, obrazovnim institucijama, pijacama, vladinim insititucijama, trgovačkim centrima, trgovinama, sigurnosnim tijelima i drugim javnim mjestima: gnusni , nehumani i barbarski činovi u samoj njihovoj suštini. Ti ljudi opravdavaju svoje činove uništavanja ljudi i masovnog ubijanja nedužnih osoba u ime džihada (svete borbe protiv zla) i stoga narušavaju, skrnave iu pogrešnom svjetlu predstavljaju cjelokupni islamski koncept džihada. Ta situacija postaje uzrokom da muslimani, posebno mladi, postanu žrtve sumnjičenja i rezerviranosti, stvarajući pomutnju u njihovim umovima u vezi džihada jer oni koji izvršavaju ta zlodjela i sami su muslimani. Izvršioci tih djela izvršavaju islamske dužnosti, klanjaju i pridržavaju se vanjskih obilježja određenih šerijatom. To ne samo da dovodi u dilemu običnog muslimana, nego i značajan broj vjerskih uglednika i intelektualaca koji su zbunjeni i radoznali da saznaju istinske, točne i precizne islamske propise o takvim činovima, metodama i mjerama koje su ti pojedinci i grupe usvojili kako bi izazvali pomutnju . "
"Mnoštvom kur'anskih ajeta i Poslanikovih savs hadisa dokazano je da su masakri muslimana i terorizam nezakoniti u islamu; čak šta više, oni predstavljaju bogohulne činove. To je oduvijek bilo mišljenje koje su jednoglasno zastupali svi učenjaci tijekom 1400 godina islamske historije, uključujući sve eminentne imame tefsira i hadisa i stručnjake za logiku i pravo. Islam je dao prostor za pregovore i diskusije s ciljem uvjeravanja uz predočenje dokaza, umjesto pribjegavanja oružju s ciljem dokazivanja da je druga strana u krivu i nametanja svog vlastitog mišljenja. Samo žrtve neznanja, ljubomore i zlobe pribjegavaju borbenosti. Islam ih proglašava pobunjenicima. Njihovo boravište će biti džehenem. "
"Stanje koje dovodi do zabrane pobunjeništvo u svjetlu kur'anskih ajeta, Poslanikove savs tradicije i obrazloženja pravnika je jasno. Pozivajući se na časne ashabe poslanika Muhameda savs, njihove nasljednike, imama Ebu Hanifu, imama Malika, imama Šafiju, imama Ahmeda ibn Hanbela i druge vodeće pravnike, na svjetlo je iznesena činjenica da postoji apsolutni konsenzus među svim vodećim pravnicima o potpunoj zabrani pobunjeništvo protiv islamske države i nema razlike u mišljenju između različitih mezheba. "