Dr. Fadl
Prva knjiga Dr. Fadla protiv terorizma
Dr. Fadl - rođen kao Sejid Imam el-Šerif - osnivač egipatskog Islamskog džihada i učitelj Usame bin Ladena i Ejmena el-Zawahirija prije osnivanja Al-Qaide. Pobožan musliman, doktor medicine i zapovjednik mudžahedina, Dr. Fadl se borio na linijama fronta protiv komunističkih snaga u Afganistanu i Jemenu. Oslobođen je iz egipatskog zatvora u 2007 godine.
"Racionalizacija džihada u Egiptu i u svijetu" od Sejida Imama (2007)
Prvi dio Kairo El-Misri El-Jeum 18 studenog 2007.
[Naslov: "Ekskluzivno, El-Misri El-Jeum objavljuje teološku reviziju džihada. 'Džihad radi Allaha' uključivao je kršenja vjerskih propisa, uglavnom ubijanja na temelju nacionalnosti, boje kože i vjeroispovijesti "]
Njegovo kodno ime je Dr. Fadl.
Njegovo pravo ime je Sejid Imam Abdulaziz el-Šerif, rođen 1950 godine u egipatskog gradu Beni Suef. Njegova titula je Dr. jer je on liječnik koji je diplomirao na medicinskom fakultetu, Sveučilište Kairo u 1974 godine, s odličnim uspjehom.
Danas, Dr. Fadl počinje, na stranicama El-Misri El-Jeum (Egipat danas), ekskluzivno u Egiptu, da se objavljuje svoju reviziju i reviziju njegova organizacija, El-Džihad, pod naslovom "Racionalizacija džihada u Egiptu i u svijetu", naglašavajući na naslovnici da njegov "dokument je usvojila frakcija džihadista u Egiptu kao dokument za mirnu orijentaciju između njih i egipatske vlade ".
Riječi Sejida Imama - koji kaže na naslovnici svog dokumenta da ima drugo kodno ime: Abdulkadir bin Abdulaziz Fadl - su ispravne i točne. Otkako je bivši zapovjednik džihada počeo sa svojim propovjednički turnejama i predavanjima u zatvorima radi predstavljanja svojih revizija pripadnicima džihada, stotine njih je potpisalo i prihvatilo te revizije. Zapravo, to je imalo pozitivan utjecaj na njihovo stanje, jer je Ministarstvo unutarnjih poslova oslobodilo desetine džihadista.
Fadl, mentor i bivši zapovjednik Ejmena el-Zawahirija, temelji svoj dokument na džihadu u islamu kao trajnom i dosljednom "farida" [vjerskih dužnosti], ali kaže da su "džihadisti" počinili mnoge pogreške koje graniče s korupcijom.
"Zapovjednik" naglašava da prolijevanje krvi i uništavanje imovine bez opravdanja spada u one stvari koje izazivaju najveću Božju srdžbu.
- - -
Zahvala Allahu, jedinom Bogu i Osvajaču, Bogu neba i zemlje i onoga što je između njih, Veličanstvenom i Milostivom.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Zahvaljujemo Mu se kao što zahvalni robovi trebaju činiti. Neka je salavat i mir na Njegovog istinitog i časnog Poslanika, poslanog kao milost svjetovima, njegovu časnu porodicu i ashabe. Kao što je rečeno, Allah je poslao Svog poslanika Muhameda, neka je mir i blagoslov na njega, s uputom i istinitom vjerom kako bi ljudi izašli iz tame na svjetlo, uz Božiju dozvolu, na Njegov pravi put. Allah ga je podržao sa Svojom veličanstvenom pobjedom i njegovim odanim ashabima, neka je Allahov mir na sve njih. Stoga, Allah je objavio Svoju vjeru preko njega, neka je Allahov mir i blagoslov na njega i upotpunio pobjedu za njega, usprkos mnogim tvrdoglavim neprijateljima. Tako su Poslanik, savs i njegovi ashabi, neka je mir na njih, osnovali islamsku državi iz ničega, dok to nije postala poletna, prostrana država koja je obuhvaćala Arape, Perzijance, Turke, Berbere, Kurde i Zapadnjake. Nakon toga, tijekom stoljeća uspješnog islamskog kalifata, proširila se od Bangladeša na istoku do Marakeša i Andaluzije na zapadu, od Taškenta, Azerbejdžana i Kavkaza na sjeveru do Jemena i Arapskog mora na jugu, kao jedna država, inspirirana strahopoštovanjem, koja je trajala 1300 godina do pada Osmanskog Carstva u Prvom svjetskom ratu (1914-1918) kad muslimani oslabio i su bili razasuti posvuda.
Slabljenjem Osmanskog Carstva krajem devetnaestog stoljeća europske zemlje su porobili većinu zemalja islamskog svijeta. Razjedinili su ih i oslabili, pljačkali njihove resurse i onemogućavali industrijski razvoj. Držali su njihove narode u stanju razjedinjenosti, siromaštva i zaostalosti. Silom vojne okupacije nametnuli su svoju kulturu i zakone u muslimanskim zemljama. Te europske nacije su zatim kreirale državu Židova (Izrael) u srcu islamskog svijeta kako bi ih iscrpljivali i ponižavali. Besumnje sve ovo se desilo muslimanima zbog njihovih grijeha. Kao što Svemogući Allah kaže: "Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti" (Kur'an, sura El-Šura, ajet 30). Neprijateljski savez još uvijek drži muslimanske narod pod svojim tutorstvom i od njih traži više ustupaka, što je dokaz istinitosti riječi Svemogućeg: "Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu." (Kur'an, sura El- Bekara, ajet 120).
Promoviranje europske kulture i usvajanje njihovih zakona dovelo je do raširenja korupcije i moralne dekadencije u muslimanskim zemljama. Oni iskreni među muslimanima postali su svjesni te opasnosti i pozivali su na popravljanje stanja, prije nego što dođe do izazivanja Božje srdžbe i opće propasti. Vjerovali su da je vraćanje primjene šerijatskog zakona u muslimanskim zemljama temelj za bilo kakvu reformu, kako za zemlje tako i za njihove narode. Osim toga, primjena šerijatskog zakona smatra se dužnošću svakog muslimana kao dio njegove vjere u Boga. Zapostavljanje tog zakona je grijeh i dovodi do neravnoteže u vjeri. Zbog toga što Svemogući kaže: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (Kur 'an, sura El-Nisa, ajet 65).
Svemogući Allah kaže: "Kada Allah i Posalnik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik nivjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i NjegovaPosalnika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta. "(Kur'an, sura Al-Ahzab,ajet 36).
Zbog toga izbjegavanje Allahovog zakona je uzrok nereda na zemlji i propastina drugom svijetu. I vrijedi i obratno, pridržavanje Njegovog zakona za muslimaneznači najbolje na ovom i na drugom svijetu. Kao što Svemogući kaže:
"A da sustanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove is neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili." (Kur 'an, sura El-A’raf, ajet 96). Allah također kaže: “A da se pravog puta drže, Mi bismo ihvodom obilnom pojili" (Kur'an, sura El-Džin, ajet 16).
Historija muslimana je punadokaza da su muslimani imali napredak, pobjedu i bogatstvo dok su se pridržavališerijata. Ta zlatna islamska historija je jedina stvar na koju muslimani današnjice mogubiti ponosni.
Postojali su različiti putevi koje su slijedili oni koji su pokušavali primijeniti šerijat u naše vrijeme i suprotstaviti se super-silama koje ne prihvaćaju ništa osim poniženja i slabljenja muslimana. Neke islamske grupe pribjegavali su sukobima s vladajućim vlastima u svojim zemljama ili super-silama i njihovim državljanima u ime džihada radi Allaha Svemogućeg kako bi popravili stanje islama. Sukobi su se proširili u različitim zemljama od najdaljih mjesta na istoku do najdaljih mjesta na zapadu. Ti sukobi su bili pomiješani s mnogim kršenjima šerijata, kao što je ubijanje na temelju nacionalnosti; ubijanje zbog boje kože ili kose; ubijanje zbog vjeroispovijesti, ubijanje muslimana i nemuslimana koji se ne smiju ubijati, pretjerana zloupotreba "opravdanog ubijanja civila kao" živog štita " i muslimana pri napadu na neprijatelja "s ciljem proširenja kruga ubijanja, uzimanja novca od onih koji obećavaju sigurnost i sabotiranje imovine. Ne postoji ništa što izaziva Božju srdžbu i ljutnju kao što je prolijevanje krvi i uništavanje imetka bez opravdanja. To je zasigurno razlog za propast na ovom i obračun i odgovornost na drugom svijetu. Svemogući Allah kaže: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe" (Kur'an, sura El-Nur, ajet 63).
Potpisnici ovog dokumenta, s ciljem obznanjivanja njihovog nezadovoljstva s tim kršenjima šerijata i korupcijom do koje ta kršenja dovode, podsjećaju sebe i muslimane općenito na neke vjerske i fikhske propise o džihadu. Oni potvrđuju svoju odanost tim propisima kao što je spomenuto u ovom dokumentu. Oni pozivaju druge muslimane, posebno mladu generaciju islamske omladine da ih se pridržava i da ne padne u zamku kršenja šerijatskog zakona svojih prethodnika kao rezultat nepoznavanja vjere ili nesvjesnog griješenja. Naime, prethodnici nisu pomogli niti vjeru, niti svijetu, posebno jer je džihad trajna vjerska obaveza muslimanskog naroda jer ju je Allah naredio i sve dok se i posljednji od njih bude borio protiv Dedžala zajedno s Isaom as u zadnjem periodu trajanja ovog svijeta kao što nas je naš poslanik Muhamed savs o tome obavijestio. Poslanik je opisao džihad kao "vrhunac islama" jer s njim Allah štiti muslimane i njihovu vjeru, njihov ponos i dostojanstvo, na ovom i na budućem svijetu. Zbog toga je potrebno racionalizirati razumijevanje vjerske dužnosti džihada.
Mi formuliramo ove vjerske smjernice kako bismo racionalizirali aktivnosti džihada, u tekstovima za koje se izjašnjavamo da ih slijedimo. Pozivamo sve muslimane, posebno džihadske skupine u različitim dijelovima svijeta da ih usvoje. Time ispunjavamo svoju dužnost za davanje savjeta radi Allaha i Njegove Knjige, Njegovog Poslanika, savs i svih muslimana. Ovo izjavljujemo u isto vrijeme potpuno cijeneći i priznajući da su braća mudžahedini, svagdje, u cjelosti, branitelji plemenite stvari i nositelji uzvišene misije. Nije istina da oni traže materijalnu dobrobit. Zapravo, mnogi od njih žrtvuju sebe i dragocjeni imetak za ponos islama i muslimana.
Članci dokumenta:
Prvo: Vjera islam
Vjera islam je posljednja objava s kojom je Allah Svemogući završio sve božanske poruke koje je slao kao uputu svojim stvorenjima. Objavio ju je svom posljednjem poslaniku i vjerovjesniku, Muhammedu, neka je je na sve njih, njega i ostale vjerovjesnike Allahov blagoslov i mir.
Islam obvezuje sve one kojima je dato da obožavaju Boga, bez obzira jesu li ljudi ili džinni, od vremena poslanstva Poslanika savs do Sudnjega dana. Allah Svemogući kaže: "Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna." (Kur'an, sura Sebe, ajet 28) Allah također kaže: Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik "(Kur'an, sura Al-A'raf, ajet 158). U sahih (vjerodostojnoj) predaji od Poslanika savs se kaže: "Allah je poslanike slao za određene narode, ali ja sam poslan cijelom čovječanstvu." U tome nema razilaženja i svi ljudi od vremena Poslanikova savs poslanstva do Sudnjega dana su "jedan ummet" ili nacija kojima je zajednička vjera islam. Njima se Allah Svemogući u Kur'anu obraća s: "O ljudi". Oni koji vode računa o tom pozivu su "nacija koja se odaziva", muslimani kojima se Allah u Kur'anu obraća s: "O vi koji vjerujete".
To je što se tiče ljudi. Što se tiče Poslanikove savs misije džinima, ona je potvrđena na kraju sure El-Ahkaf i na početku sure El-Džin.
Značenje obvezujuće prirode vjere islama: Allah Svemogući neće suditi svim Svojim stvorenjima kojima se obraća od vremena Poslanikova savs poslanstva, osim na temelju vjere islama, od vremena viđenja meleka smrti do nastana kabura, potom oživljenja i polaganja računa do konačnog boravišta u ugodnom džennetu ili užaren džehennemu. Dakle oni koji nisu primili vjeru islam ili oni koji su je primili pa potom napustili šerijat počinjavajući neku od stvari koje se kose s islamom, oni će bez sumnje biti na gubitku ako umru u tom stanju. Allah Svemogući kaže: "A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati." (Kur'an, sura Ali Imran, ajet 85).
Allah Svemogući kaže: "... onima koji su se protiv njega urotili vatra će boravište biti. "(Kur'an, sura Hud, ajet 17). Allah Svemogući također kaže: "A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti" (Kur'an, sura El-Zumer, ajet 65). Šejh islama, Ibn Tejmija, Allah mu se smilovao, je rekao: "Nesumnjivo je poznato u vjeri islamu - i to su usvojili svi muslimani - da osoba koja promovira sljedbenike drugih vjera osim islama ili slijedi drugi šerijat osim šerijata Muhameda s.a.v . s. je kafir (nevjernik) ". (Zbirka fetvi, svezak 28).
Značenje vjere islam: to je "istislam" (arapska riječ koja znači "pokoravanje") ili potpuno prepuštanje sebe vođenju šerijata Allaha Svemogućeg. To je propis robovanja samo Allahu, bez ikakvog sudruga. Kao što Allah Svemogući kaže: "Kada mu je Gospodar njogov rekao:" Budi poslušan! "- On je odgovorio:" Ja sam poslušan Gospodaru svjetova! "(Kur'an, sura El-Bekara, ajet 131). Takvo pokoravanje, kad neko dopusti da bude vođen i takvo robovanje postiže obožavanjem Allaha na način na koji to On želi, a ne kako mi želimo, slijeđenjem Njegovog šerijata u svakom aspektu života, velikom ili malom, ne samo u vjeri i obožavanju. Evo šta Allah Svemogući o tome detaljno kaže: "Reci:" Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova. "(Kur'an, sura El-En'am, ajet 162 ). Na drugom mjestu Allah kaže: "Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju." (Kur'an, sura El-Nahl, ajet 89). Baš kao što je poruka islama obvezujuća za sve ljude, to je "vremenska i prostorna općenitost", također je obvezujuća za njih iu svim drugim stvarima njihovog života i to je "njena objektivna općenitost". Ona ispunjava sve to do Sudnjega dana, jer poslije Muhameda s.a.v.s. nema više poslanika.
Ako se islam ispunjava davanjem prednosti Božjim ciljevima nad svojim ciljevima, on se krši ili narušava kršenjem toga. Kršenja se razlikuju po stupnjevima:
- Onaj tko daje prednost svojim potrebama nad Božjim zahtjevima u sitnim stvarima on čini mali grijeh "koji je pobuna";
Onaj tko daje prednost svojim potrebama nad Božjim zahtjevima u velikim stvarima on čini veliki grijeh "koji je razvaratan";
- A onaj tko daje prednost svojim potrebama nad Božjim zahtjevima u kardinalnim stvarima on je zašao u kufr (nevjerovanje). Zbog toga je Allah Svemogući opisao kufr kao "teški grijeh" (Kur'an, sura El-Vakija, ajet 46). Allah kaže: "A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki." (Kur'an, sura El-Nisa, ajet 48).
Allah Svemogući je zabranio sva ta kršenja na različitim razinama. Svemogući kaže: "... ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, iu srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na pravom putu. "(Kur'an, sura Al-Hudžurat, ajet 7). Za sve te grijehe postoji i mogućnost pokajanja i oprosta za vrijeme čovjekovog života. Što se tiče onih koji umru u tom stanju, to je dobro poznat detalj u vjerskim knjigama i teologiji. El-Bejheki u svojoj knjizi "Šuab el-iman" o tome govori, prema El-Hulejmiju, Allah mu se smilovao.
U svojoj knjizi "Podudaranje šerijatskih principa", prvi svezak, Imam el-Šatibi, Allah mu se smilovao, spomenuo je da je "Allah formulirao šerijat na takav način da je sklonost uma prirodno takva da slijedi ciljeve Zakonodavca (Boga)". To je značenje određivanja, tako da muslimani ne čine suprotno iskrivljavanju šerijatskih spisa kako bi ih prilagodili svojim potrebama, jer to je u suprotnosti s onim što Allah želi.
Što se tiče džihada radi Allaha Svemogućeg, to je jedan od dijelova vjere ili "vrhunac islama" prema riječima izabranog Miljenika, savs U toj svetoj ulozi, ulozi džihada, robovanje muslimana svom Bogu Svemogućem ostvaruje se davanjem prednosti Božjim zahtjevima nad svojim vlastitim potrebama. To čine muslimani koji znaju da je Allah odredio dužnost za njih u određeno vrijeme, sukladno njihovim mogućnostima. Bit će nagrađeni za ono što su u stanju učiniti i oslobođeni su grijeha za ono što ne mogu učiniti. To je propis za muslimane, kad je u pitanju džihad ili druga pitanja.
Ali da musliman postavi cilj za sebe koji nadilazi njegovu sposobnost i koji nije prikladan za date uvjete, čak i ako je legitiman sam po sebi, i zatim da slijedi bilo koji put kako bi postigao svoj cilj a da se pri tome ne pridržava granica šerijata, onda on prednost daje svojoj potrebi nad onim što Bog od njega traži. To nije način na koji postupa musliman, nego način na koji se ponašaju revolucionarni sekularisti. U islamu ne postoji tvrdnja kao što je "cilj opravdava sredstva", čak i ako je kraj plemenit i legitiman. Suprotno tome, musliman obožava Allaha sredstvima koja koristi baš kao što Ga obožava i traženim svršetkom. Ako umre prije postizanja tog svršetka, bit će nagrađen za pokušaj i oslobođen je od grijeha za ono što nije mogao učiniti.
Kao što Allah Svemogući kaže: "Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. - A Allah mnogo prašta i milostiv je. "(Kur'an, sura El-Nisa, ajet 100). Svako ko slijedi neki put mimo šerijata, njegova djela su ništavna i neprihvatljiva i Allah ih neće prihvatiti od njega. Kao što Svemogući u Svojoj časnoj Knjizi kaže: "Allah prima samo od onih koji su dobri." (Kur'an, sura El-Maida, ajet 27). Poslanik savs je rekao: "Oni koji poduzimaju aktivnosti koje mi nismo naredili, te aktivnosti nisu prihvaćene", hadis koji bilježi Muslim. Značenje da ta djela "nisu prihvaćena" ovdje se odnosi na to da nisu prihvaćena od strane Allaha. Dakle, utvrđivanje što je ispravno spada u dužnost koja se mora ispoštovati prije prelaska na djelo, jer Allah će nas pozvati na polaganje računa o onome što nam je On naredio i onome što je on izabrao za nas kao šerijat, a ne onome što smo mi po svom nahođenju htjeli.
Od muslimana se zahtijeva da postupa u skladu sa šerijatom, i od Allaha će dobiti nagradu srazmjerno naporu koji je uložio u granicama svojih mogućnosti. Allah ga neće opteretiti za ono što nije bio u stanju učiniti i neće ga pozvati na odgovornost ako nije bio u stanju shvatiti svrhu. To se jasno vidi iz gore spomenutog ajeta "Onaj ko se iseli Allaha radi" i Poslanikovog savs hadisa o tome šta će se dogoditi na Sudnjem danu narodima prijašnjih poslanika i njihovim sljedbenicima. "Jedan poslanik će doći s dva čovjeka, jedan zastupnik će doći s jednim čovjekom i jedan poslanik će doći, as njim neće biti nitko." Ovaj hadis je potvrdio Ibn Abbas, Allah mu se smilovao. Ovaj hadis govori o pokoravanju Allahovoj volji.
Svi oni, neka je mir Allahov na njih, činili su ono što je Allah naredio o prenošenju Njegove poruke. On ih neće pozvati na polaganje računa shodno broju njihovih sljedbenika. Dakle musliman je dužan djelovati u skladu sa šerijatom, ali nije njegovo da postiže ciljeve, jer to ovisi od Allahovog određenja i Njegove volje, neka je slava Njemu. Rezultat se postiže ako postoje ispravne namjere. Stoga ćete shvatiti da nije istina da je "svaka aktivnost kojom se ne postigne cilj uzaludna." Navest ćemo primjer jednog poslanika, neka je mir i spas na njega, koji se zalagao za ono što mu je bilo stavljeno na zadatak, ali nitko mu se nije odazva, pa njegova misija ili njen dio nisu postignuti. Je li njegov trud bio uzaludan? Allah Svemogući kaže: "A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. "(Kur'an, sura El-Nisa, ajet 64). Ali on je poslanik kojem se niko nije pokorio. Je li njegova misija bila uzaludna jer njezin cilj nije postignut? Znajući ovo, jasno vam je da nije ispravno primjenjivati prethodnu izjavu na svaku aktivnost koja ne uspije i kojom se ne postigne cilj i prema tome reći da je ona bila uzaludna. To nije istina. Sve dok je aktivnost u skladu sa šerijatom, muslimana čeka nagrada srazmjerno naporu koji je uložio, čak i ako nije postigao svoj cilj kao što je dokazano
ranije spomenutim ajetom. Allah Svemogući kaže: "Onaj ko bude uradio koliko trun dobra - vidjet će Ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla - vidjet će Ga." (Kur'an, sura El-Zilzal, ajet 7 i 8).